Intervju s prof. dr. Elvirom Bratilom, prvom ginekološkom kirurginjom koja izvodi robotske intervencije u Rumunjskoj

„Vjerujte u svoje moći i podijelite svoju strast sa svijetom!” – prof. dr. Elvira Bratila

Kada ste se odlučili baviti robotskom kirurgijom? Što je bio okidač za tu odluku?

Počela sam se baviti robotskom kirurgijom prije četiri godine. Slijedeći globalni trend, koji se od tada kreće prema minimalno invazivnoj kirurgiji, koja je manje traumatična i pruža koristi kako za kirurga tako i za bolesnika, taj novi pristup smatrala sam vrlo inspirativnim. Tada smo raspravljali kako ćemo u budućnosti operirati putem kirurških robota, ali se taj cilj činio vrlo dalekim. Uvijek sam bila osoba koja je „usmjerena na budućnost” i težila sam inovativnim rješenjima, višem standardu i onim pristupima koji bolesniku pružaju dodanu vrijednost. U tom pogledu stalno sam bila spremna pružiti sve što obuhvaća najsuvremeniju kirurgiju i usklađivanje kirurških standarda u Rumunjskoj s onima u velikim medicinskim centrima u Europi i SAD-u. Iako nismo očekivali da će to toga tako brzo doći, robotska tehnologija postala je popularna tehnika u Rumunjskoj. Moglo bi se reći da je ovo ostvarenje sna i počašćena sam što sam imala priliku biti prva ginekološka kirurginja koja izvodi robotske intervencije u Rumunjskoj.

 

Izvodite robotski asistirane kirurške zahvate već više od četiri godine. Sjećate li se prvog robotski asistiranog kirurškog zahvata? Kako ste se osjećali kada je sve završilo?

Kada sam prvi put bila za konzolom robota Da Vinci, imala sam osjećaj da sam oduvijek bila tamo. „Intuitivni” koncept robota Da Vinci prenosi se na kirurge koji ga upotrebljavaju i pruža potporu kirurzima maksimalno poboljšavajući njihove vještina. Budući da sam obavila sve vrste kirurških zahvata, mogu komparativno cijeniti što nova tehnologija pruža jednu od najboljih razina vidljivosti, omogućava najprecizniju moguću eksciziju tkiva, a njegovi krakovi omogućavaju pokrete koji nadmašuju granice ljudskih pokreta, čime kirurški zahvat uvelike dobiva na udobnosti i preciznosti. Iz perspektive bolesnika, činjenica da ne osjećaju bol, nemaju komplikacije ni rizike nakon zahvata te mogu biti otpušteni iz bolnice za 2 – 3 dana, to su stvarne koristi koje im omogućavaju brz oporavak i povratak u životnu rutinu.

Sjećam se prve robotski asistirane operacije, mlade bolesnice koja je imala duboku endometriozu. Operirana je pet puta u 10 godina, nije imala djece, a prethodne intervencije i evolucija bolesti ozbiljno su utjecale na njezine jajnike. Izvela sam robotski asistiran kirurški zahvat, ekscizijom sam izvadila sve lezije od endometrioze, no njezina jedina prilika da postane majka je in vitro oplodnja uz doniranje jajne stanice.

S kojim ste se izazovima suočavali tijekom svih ovih godina u području u kojem uglavnom dominiraju muški kirurzi?

Nikada nisam drukčije razmišljala o kirurginjama u odnosu na kirurge i smatram da u profesiji, društvu i životu moramo postići ravnotežu. Moramo prerasti te predrasude. Na ljude treba gledati kao na „stručnjake” bez obzira na to jesu li muškarci ili žene. Bez obzira na to je li netko žena ili muškarac, stvarni cilj u karijeri trebala bi biti profesionalnost. Zato sam kao kirurginja hrabro i uravnoteženo preuzela sve uloge i odgovornosti, na profesionalnom i ljudskom planu. Žene i muškarci mogu se krasno nadopunjivati u svojim profesijama, vezama ili životu.

Imate li savjet za mlade studentice medicine ili kirurginje?

Medicina je proces kontinuiranog učenja. Stoga je moj savjet stalno informiranje i obrazovanje kako bi bili u tijeku s područjem kojim se bave. Budite uključeni u područje koje vas zanima! U kirurgiji je vrlo važno da sve radite sa strašću. Na taj način nećete to smatrati naporom, već životnim ciljem. Na kraju, ali ne manje važno, imajte hrabrosti premašiti svoje granice, usuditi se slijediti svoje snove, vjerovati u svoje vrline i podijeliti svoju strast sa svijetom!